Language/Turkish/Grammar/Nouns/hr
Glavni koncepti[uredi | uredi kôd]
U ovoj lekciji, naš cilj je da studenti nauče osnovne koncepte deklinacije imenica i tvorbe množine u turskom jeziku. Bit će objašnjeni glavni koncepti koji će im biti od pomoći u razumijevanju turskog jezika.
Deklinacija imenica[uredi | uredi kôd]
Imenice u turskom jeziku mijenjaju se prema sljedećim gramatičkim kategorijama: padežima, broju i posvojnosti.
Padeži[uredi | uredi kôd]
Turski jezik ima šest osnovnih padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i vokativ. Pogledajmo svaki posebno:
Nominativ[uredi | uredi kôd]
Nominativ se koristi za subjekte u rečenici.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ev | "ev" | kuća | Okul | "okul" | škola | Köpek | "kœpec" | pas |
Genitiv[uredi | uredi kôd]
Genitiv se koristi za označavanje posjedovanja neke stvari.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ev-in | "evin" | kuća | Öğretmen-in | "oğretmenin" | učitelj | Köpeğ-in | "kœpegin" | pas |
Dativ[uredi | uredi kôd]
Dativ se koristi za označavanje posjedovanja neke stvari.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ev-ə | "eve" | Kući | Öğretmen-ə | "oğretmene" | Učitelju | Köpeğ-e | "kœpege" | pasu (dajem psu) |
Akuzativ[uredi | uredi kôd]
Akuzativ se koristi za označavanje radnje u rečenici.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Evi | "evi" | kuća (vidim kuću) | Öğretmeni | "oğretmeni" | učitelj (susrećem se s učiteljem) | Köpeği | "kœpeği" | pas (zovem psa) |
Lokativ[uredi | uredi kôd]
Lokativ se koristi za označavanje mjesta.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ev-de | "evde" | kući | Okul-da | "okulda" | u školi | Park-ta | "parkta" | u parku |
Vokativ[uredi | uredi kôd]
Vokativ se koristi za zazivanje osobe ili stvari.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Abla | "abla" | sestro | Ağabey | "ağabey" | braćo | İstanbul | "stanbul" | Istanbul |
Broj[uredi | uredi kôd]
U turskom jeziku postoje dva broja: jednina i množina.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ev | "ev" | kuća | Ev-ler | "evler" | kuće | Köpek | "kœpec" | pas | Köpek-ler | "kœpekler" | psi |
Posvojenost[uredi | uredi kôd]
Posvojenost se može označiti na dva načina u turskom jeziku: sa sufiksom -(n)in ili sa zamjenicom.
Primjeri:
Turkish | Izgovor | Hrvatski | |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ann-em-in | "anhemin" | majčin | Kedi-si | "kediśi" | njegov/ njen mačak
Tvorba množine[uredi | uredi kôd]U turskom jeziku, množina se stvara dodavanjem sufiksa "-lar" ili "-ler". Primjeri:
Drugi način tvorbe množine je sa pomoćnom riječi "birçok". Primjeri:
Završna razmatranja[uredi | uredi kôd]U ovoj lekciji naučili smo osnovne koncepte deklinacije imenica i tvorbe množine u turskom jeziku. Daljnja praksa i ponavljanje ovih definicija pomoći će studentima u njihovom procesu učenja maternjeg jezika Turske.
Ostale lekcije[uredi | uredi kôd]
|